tekst: Ante Karačić
Prošle godine razgovaram s mojim prijateljem, umjetnikom Dubravkom Mokrovićem iz Zagreba, na likovnoj koloniji u Subotici.
Kažem ja:
– Dubravko, bio sam neki dan na našem svetištu u Ilaci za Veliku Gospu. Bilo je kao obično desetak tisuća ljudi iz Posavine, Srijema i Slavonije.
Sa strane gledam te ljude i mislim, Bože, jesmo ružan narod. Sve neke čudne face, namrštene i tužne.”
“Varaš se”, reče Dubravko, ” Problem je u tome što se nitko ne smije“.
I bio je u pravu.
Gledam ovih dana Hrvate svuda po svijetu i u domovini, na dočeku Vatrenih pa pomislih:
“Nigdje ljepšega naroda. Svi se smiju, puni optimizma, nade i radosti.”
Dakle, optimizam i nada su najbitniji. Treba pozdraviti sve one koji daju nadu i šire optimizam, pri čemu forma ne mora biti najbitnija.
A one dežurne tupice koji zbog svojih promašaja traže drugima dlaku u jajetu i šire pesimizam, treba javno prozivati i ukazivati na njihove greške i propuste.
Pjesnik bi rekao: – E, moj narode!
Ne dozvolite više da vam osmijeh ukradu i oduzmu nadu.
Uzmite stvari u svoje ruke.
Lp.Ante
Pogledajte sada ovo oko nogometa.Bilo je stvarno pre emotivno.Svi su presli granicu i igraci novinari i publika.Namjerno sam pratio samo njemacke medije da bi se malo ospio odhrvati od prevelikih emocija.Tu sada nema sta da se kaze.Svijet je rekao sve.NEMOGUCE iNEPONOVLJIVO.Ali se opet pojave neki tupici koji i ovaj uspijeh zele gurnuti u polemiku i podjele.To mogu samo ljudi pomracena uma ili oni koji su iz nekih centara placeni da to rade.
Sve zavisi iz kojega se ugla gleda.Imamo optimizam-pozitivizam i pesimizam-negativizam.Optimisti je dovoljno 10% sanse da neki cilj ostvari a pesimisti nije dovoljno ni 90%.On se prestaje boriti i odustaje.Za osobu je uvjek bolje biti optimista,jer ne odustajes,uvjek se boris nadas se da ces uspjeti.Pesimizam je los za osobu,ne boris se,neuvidjas svoje greske,neces da se mjenjas ali bi htio mjenjati druge.Navest cu nekoliko primjera.Recimo Koreanci od malena uce djecu da su na ulici nasmijani.Nebitno sto recimo osoba sa akademskom titulom zivi u stanu od 16 kvadrata i spava na prostirki.Drugi primjer kazete u drustvu “danas mi je mali dobio peticu u… Read more »
Poštovani Ante da Vam budemo što iskreniji a to sam od uvjek i bio.Ljudski je nešto i pokvariti.Ove Vaše pouke i poruke širenja nade i optimizma i ako to forma nije,drugo su olimpijske igre.Podsječa me na one nekadašnje roditeljske pouke.Da ubjek govorimo u gostima sa smješkom na licu i ako nam do smijanja nije baš bilo,i ako smo gladni da smo siti.
Hvala Vam za tekst i zivotnu pouku !