tekst i foto: Sonja Breljak ….foto album
Berlin/ Zvonio telefon prije dva tjedna. S druge strane je Silvija Strnčević, novinarka HTV-a. Zove iz Zagreba jer tijekom, sad već netom prošloga, tjedna dolazi u Berlin zajedno sa snimateljem pa, eto, onako, treba par kolegijalnih informacija, tipa: tko, gdje, kada i slično.
Silvija radi na emisiji naslova “Moja domovina” pa ju zanimaju naši ljudi, iseljenici, njihov put, aktivnosti, udruženja …
A veli, zanima ju i naš Glas, medij koji djeluje i među iseljenicima.
Moj rad na portalu vrlo je samostalan a odlaskom kolege Emila Cipara, ponekad i usamljen. Istina, puno je suradnika i svakodnevne komunikacije s njima ali je i istina da je većina suradnika raširena po cijelome svijetu pa taj direktni kontakt s kolegama, ponekad nedostaje. A daleko iza je vrijeme kada se u Berlinu lijepo družilo i surađivalo s drugim kolegama iz Slobodne Dalmacije, Večernjeg lista, programa Multi-kulti RBB-a i Deutsche Welle. I zbog toga se vrlo obradovah novom kontaktu, dolasku i mogućem susretu s kolegama iz Zagreba.
Po dolasku, u četvrtak, oni su zauzeti, petak i oni i ja, pa tako pade dogovor da zajedno provedemo subotnji dan. Predložih im posjet Hrvatskoj kultuno-umjetničkoj i sportskoj zajednici, razgovor s likovnim umjetnikom Ivom Cenkovčanom i opernim pjevačem Ivanom Tursićem te zajednički posjet Zelenom tjednu. Sad, neke od tih susreta (poput posjeta Komische Oper i razgovara s Ivanom Tursicem) radi objektivnih okolnosti ne ostvarismo a neke druge, nove, opet da. Život ipak nije potpuno predvidiv.
U subotnje jutro krenuh put Hrvatske kulturno umjetničke i sportske zajednice Berlin u općinu Neukölln. U Zajednici je vrlo živo. Tamo se okupio skoro cijeli Upravni odbor ovog udruženja, jedne od najstarijih Hrvatskih zajednica u Europi. Upravo traje i proba srednjeg folklora. Priprema se moderni ples za predstojeće Maškare.
Kolege s HTV-a sačekah na ulici, ispred Hrvatske zajednice. Dok čekam, jer malo kasne zbog navigacije zbunjene berlinskim gradskim prometom, razgledam okolinu, dugu Karl-Marx-Strasse u kojoj je i Hrvatska zajednica. I primjećujem kako je ulica zapuštena, kako svuda uokolo leže papiri i razni drugi otpad te da se cijela sredina nekako promijenila…
Dolazi automobil zagrebačkih automobilskih oznaka, parkiranje u jednoj od sporednih ulica i …eto, ja upoznajem kolegicu Silviju i snimatelja Zlatka Sokolovića koji svoj posao ima u malome prstu, a kako i ne bi kad mu je dogodine već i vrijeme za mirovinu.
Upravni odbor Hrvatske zajednice lijepo je primio goste iz Zagreba. Porazgovaralo se malo o osnutku, događajima, ljudima, funkcioniranju Zajednice. A onda se snimalo. O radu Zajednice govorila je ponajprije predsjednica Mira Kiš i dopredsjednik Ivan Vidović pa Nada Zovko, Ivan Salopek, Branko Kordić...O svom životu u Berlinu i radu u Hrvatskoj zajednici, govorili su i mladi folkloraši …vrijeme je uistinu brzo proletjelo. Posljednji kadrovi snimaju se na ulici Neuköllna. Vrijeme je ići dalje.
Put nas vodi ka trgovačkom središtu grada. Zanima ih mjesto gdje se nedavno odigrao teroristički napad na nedužne posjetitelje Božićnog sajma. I tu je načinjeno par kadrova. Još je dosta ljudi koji na dva mjesta gdje su svijeće i cvijeće, odaju spomen poginulima. U sred svijeća i cvijeća je plakat naslovljen “Mi tugujemo” a ispod je netko od posjetitelja ovog spontanog spomenika preminulima, stavio hrvatsku zastavu. O, da, i mi tugujemo! Teško je obići ovo mjesto a da vas tuga ne obuzme.
Naredni cilj nam je Zeleni tjedan. Uokolo sajamskog prostora, nemoguće je pronaći mjesto za parkiranje. Zlatko ostaje kod automobila a nas dvije odlazimo izvaditi kolegama akreditacije. Slučaj malo traje jer gospođa na šalteru, unatoč priloženon osobnoj i novinarskoj karti odbija izdati akreditaciju ako osoba nije tu, pred njom. Naša uvjeravanja kako je kolega kod automobila jer nema mjesto za parkiranje, ne pomažu, gospođa ostaje tvrda. Na moju primjedbu da to nije odgovarajuće, točnije u suprotnosti je s, recimo, online akreditiranjem poput moga, gdje nitko ne traži “osobnu” pojavu akreditiranog. Na nagovor, gospođa se teško odlučuje nazvati šefa službe radi našega problema. Ipak, učinjeno je i “ipak”, od šefa dobismo pozitivan odgovor. Deset minuta nakon toga, akreditacije su u rukama kolega i mi “grabimo” jer je sat i pol prije zatvaranja Sajma, obići hrvatski štad, koji je na sasvim drugoj strani od Press centra.
Unutar sajma je gužva, vrućina i suh zrak…ipak, stigosmo na vrijeme da kolege snime razgovore s Ružom i Mateom Konta te Marinom Bandov o funkcioniranju trgovine hrvatskim proizvodima u Berlinu kao i radu na Zelenom tjednu a na koncu i s Goranom Đanićem iz Podgorača kod Našica, koji svoje proizvode, rakiju i likere, na Zelenom tjednu izlaže već 11 godina i po tome je naš najstariji izlagač iz Hrvatske.
Radi ovog posjeta Zelenom tjednu s kolegama, propustih dan prije svečani obilazak štanda od strane zvaničnika iz Hratske i veleposlanika Ranka Vilovića. Sat i pol do zatvaranja su dobro iskorišteni, snimanje završeno. Dok se probijamo ka izlazu skoro je 18 sati. Predlažem večeru u Dalmacija grillu koji nam je usput. Restoran vode braća Tokić: Ivan, Jozo i Milan. Restoran pun, što ne čudi, blizina je Potsdammer Platza, a vrijeme je večernjeg objeda. Lijepo to rade Tokići.
Dan je bio dug, a mi putnici u unutarnjim granicama grada. Lijepog, moga grada. I već smo umorni. zato, večernje druženje ne potraja predugo i mi krenusmo u dva različita pravca.
U nedjeljnom danu nastavili su snimanje u Hrvatskoj katoličkoj misiji Berlin te posjetili našeg umjetnika, Ivu Cenkovčana.
Danas su krenuli put Zagreba. Uskoro će nam, nadam se, javiti, kada je novo izdanje emisije “Moja domovina” u kojoj su i prilozi iz Berlina.
Bilo je to ugodno, za dušu ispuniti, druženje s kolegama s Hrvatske televizije iz Zagreba. Lijepa je spoznaja da i mi vani zanimamo “Moju (našu) domovinu”.
foto album: ekipa HTV-a u posjeti Berlinu
.