Iz naše arhive
Anela Borčić
Ovi sivi oblaci su talozi
Naših zlih misli
u maloj kobaltnoj šalici
sasvim osobnog neba
Jedino ih ptice znaju čitati
i mogu razumjeti
One i tek poneki bog
Svaki čovjek ima svoju pticu
Ona mu danju strpljivo zoblje riječi
a zorom ih pretvara u pjev
ili u kričanje
već prema njihovoj
dobroti ili ispraznosti
Ptice su nastale od prašine
i ljudske i astralne
od naših odbačenih snova
Pomažu nam prijeći zadnji rub
probiti onu zadnju opnu
Jer samo haljinu od perja
treba nam duša
kada prhnemo u vječnost
Ptice su viša razina čovjeka