Djoko Erić
Na noćnom nebu mjesec krnji
A juče još je sjao cijeli
Na firmamentu što biva crnji
A od nebiti bit se dijeli
Tad strepnja neka ulazi u te
Da li od studeni ili mraka
Nebeske sfere zlokobno slute
Da će nestati posljednjeg zraka
Onda te obuzme luda nada
Odnekud izvire iz dubine
Da sve što živi mora da pada
Al’ opet izroni u visine
Mjesec nestaje ali se vraća
Pa san mi srebri k’o da smo braća