ONO ŠTO OSTAJE

Julijana Marinkovik
Ono što ostaje
nisam ni ja, ni ti,
ni ovaj, ni onaj
ni netko negdje tamo
što će ustrajati
da se vine
u zatvoreno vrijeme
tek toliko da kaže
da veliki je svijet
manji od jednog
brodskog pristaništa
gdje se lome srca
bezbroj ljubavnika
.
Ono što ostaje
ne pripada
ni kraljevstvu,
ni umnima,
ni bezumnima,
ni poniženima,
ni uzvišenima,
zato što oni
kao i vlakovi
prolaze
i nestaju
i nikad
se ne vraćaju
na mjesto oproštaja
.
Ono što ostaje
svako je biće
s privremenim
boravištem
negdje u nečijem prostoru
i vremenu
osim ako put
ne vodi nigdje
.
“Apologija ljubavi”