Vinko Pavić
Tko bi putovao sa mnom
Vodama divljim
Koje teku poput sjena
U vremenskim strojevima
Na kojima nedostaju ozbiljni kormilari.
Može mu se učiniti iz mraka
Da crni leptiri po vodi šaraju
Kao duga kroz grivu divljih konja
I da se nepodnošljiva bol rađa
Može mu se učiniti iz mraka
Da crni leptiri po vodi šaraju
Kao duga kroz grivu divljih konja
I da se nepodnošljiva bol rađa
Samo u psovkama zmijskog legla.
Tko to ispisuje
Pijanim metaforama
Blijede i izdajničke Judine poljupce
Mirisima mošusa i havane
Na osmjesima potamnjenih zrcala.
Rekoše mi ljudi:
Život je brzog toka
I već sutra će tvoja djeca
Na uglovima praznih trgova
Rasprodavati eho svoga izgubljenog vremena.