Žaklina Kutija
Smirena pučina
mirom zrači
odlutali stihovi
utihnula glazba
lovora i mora
kamena i vala
i sve nijemo stoji
potpuno
bez glasa
sluti neku snagu
slamku svoga spasa
vrijeme nosi čežnju
probuđenog jutra
poruku od pjene
umivenog žala
i vraća se natrag
ushićen je stihom
tek spjevane pjesme
s vrha jednog vala