KRITIČKI DISKURS U RH

piše: Marko Jareb

Istraživanjem je potvrđeno kako su Hrvati koji su se nedavno iselili u Njemačku, većinom iz Zagreba i njegove okolice.

Do toga saznanja sam došao putem jedne tiskovine. Većina je od njih u RH imala zaposlenje, a otišli su u Njemačku zbog toga što nisu bili zadovoljni funkcioniranjem njenog društvenog  sustava, kako je to istraživanje pokazalo.

Otišli su tamo gdje društveni sustav funkcionira već stoljećima. Čak se i studentima u zapadnim društvima priznaju poslovi preko Student servisa za radni staž i pridodaju se kasnije njihovom sveukupnom radu.

Samo istraživanje provelo se na uzorku od 1200 Hrvata pristiglih u Njemačku. U tom istraživanju je pokazano kako iz RH ne idu vani uhljebi i oni koji su povezani s njenim društvenim i inim strukturama. Tako je analizom glasovanja na prijašnjim izborima zaključeno kako bilo koja opcija u RH dobiva isti broj glasova te se na temelju toga ogleda stajalište kako je tiha većina ta koja odlazi iz RH.

To iseljavanje iz RH čak ide na ruku onima za koje se glasuje na izborima. Njihovi su glasovi zagarantirani, jer se njihovo biračko tijelo ne iseljava iz RH. O tome je jedan sveučilišni profesor napisao i knjigu, koja je nedavno objavljena. Tko danas čita knjige u RH? Jedini narod koji je sa sobom nosio knjige prilikom iseljavanja bili su Židovi. Dr. Charles Tauber, američki humanitarac, fizičar i medicinar kaže kako su se u njegovoj obitelji cijenile i kupovale knjige, pa bi mu djed umjesto novca za neki blagdan, uvijek poklonio knjigu koju je on želio.

Kad slušaš neku javnu osobu iz RH više puta, ustanoviš kako se ona ponavlja. Nema ništa više za reći, negoli je već rekla, pa se ponavlja. Koliko je naobrazba bitna da se neka javna osoba ne bi ponavljala u svojim stajalištima? Je li bi se to isto događalo i onima koji su se iz RH nedavno iselili u Njemačku?

Čuo sam javno, nedavno od veoma popularnog građanina RH, da se ponovno rodi kako ne bi bio javna osoba. Koliko je to na tragu onoga što sam čuo od jednog radijskog novinara koji je rekao kako se svugdje može pojaviti, da ga ne potežu za rukave, a prepoznaju ga tek poneki kad mu čuju glas?

No, s druge pak strane se pojedinci iz nekih tiskovina u RH gorljivo zalažu kako bi sebe javno istaknuli u prvi plan. Koliko su spremni prihvatiti kritičko razmišljanje na svoj račun? Je li dizanje pozdrava svojim kritičarima jedina spačka koju su im spremni napraviti?