A ŠTO JE S NAŠOM MIROVINOM

Jesmo li se za starost dobro osigurali?

Piše: Josip Mayer
Često su mi roditelji govorili:

 „Sine, mora se štedjeti! Ako nešto imaš, svi te radije primaju u društvo od onoga koji nema, koji nije priskrbio, a niti uštedio u životu baš ništa.“

I, stvarno ta njihova riječ ‘štednja’ pratila me je cijelog mog radnog života. I dan danas ne ide bez štednje.

Ipak, u mladim godinama  ne misle svi kako će im biti u starosti, kada im ponestane snage za rad.

Što nam drugo i preostane nego štedjeti! Želje čovjekove često su veće od mjesečnih primanja, pogotovo u našoj Hrvatskoj, pa je na taj način  za mnoge štednja neophodna.

Želimo li  kupiti ono što posjeduju prosječni Europljani; bicikl, automobil, neki poljoprivredni stroj, ponekad otići na godišnji odmor, osnovati obitelj, školovati djecu…za sve je to potrebna dugogodišnja štednja.

Nije  bogat  onaj koji posjeduje kuću s okućnicom, već onaj koji može uz svoja mjesečna primanja, sve to i uzdržavati, a da mu nešto novca ostane i za drugi mjesec. Neki bi rekli:

 „ Meni je dovoljno da mi na kraju odnosno na početku mjeseca ostane jedan euro za novi početak.“

Često  roditelji govore:

„Sve što imamo od  imovine, dat ćemo svojoj djeci. Djeca su nam najveće blago.“

Ne ispadne uvijek tako. Dođe  bolest, treba plaćati lijekove, bolnicu, starački dom …tako da često čitava imovina ne može pokriti cjelokupne troškove. To je samo jedan primjer u nizu slučajeva, kako nam ni mirovina uz garanciju vlastitog imanja nekad nije dostatna.

Nažalost, ima i slučajeva da  roditelji  unaprijed svoju imovinu prepišu na  djecu, a djeca im, unatoč  tomu,  ne osiguraju sigurnu starost pa je pojedinima  suđeno preseljenje na ulicu.

To su žalosne i bolne priče kojih ne bi smjelo biti ni postajati u obitelji, a  ipak se dogode. Postoji i druga bolna strana kada se roditelji rastaju. Sudski procesi, sudski  i odvjetnički računi unaprijed im oduzmu sve što imaju, a djeci malo što ostane. Kada  takvi roditelji dospiju u staračke probleme, padnu na teret  drugima, a neki su primorani potegnuti za traženjem socijalne pomoći.

Znači, potrebno nam je sve unaprijed misliti, planirati i imati u vidu sve situacije.

Nekada su uz svoju mirovinu, umirovljenici imali ušteđevinu pa su na taj način sami podebljavali  svoje mirovine. Danas, treća generacija nema tu šansu pa su mirovine postale u zadnje vrijeme vrlo ozbiljno i goruće pitanje.

Ovo je jedna od vrlo važnih socijalnih i gospodarskih tema uz koju se veže  niz drugih dodatnih pitanja. Ne bih htio strašiti nikoga, ali dobro je upitati se:

„Hoće  li u budućnosti uopće biti mirovina i  hoće li uopće postojati? Jesmo li za starost dobro osigurani budući da nam je poznato kako  se danas u Europi u prosjeku dulje živi, a sve manje se zarađuje?“

Prije svega potrebno nam je, a to činimo  posljednje,  cijeloga života  paziti na zdravlje. Jer visoki troškovi liječenja, pušenje, prekomjerno uživanje u alkoholu ili stres  …u kratkom vremenu mogu srušiti vaš umirovljenički proračun. Sve ovo brzo će progutati ušteđevinu.

Štedjeti se mora uvijek, a najbolje je štedjeti kada se više ima. Prije svega potrebno je dobro isplanirati svoj mjesečni proračun, uskladiti ga u odnosu na svoj budući životni stil. Nadalje, treba početi štedjeti  ma koliko to teško bilo. Štednja će  biti  vaš glavni izvor prihoda u umirovljeničkoj dobi.

U Hrvatskoj se može očekivati mirovina koja iznosi između 37 i 42 posto plaće, dok bi stopa zamjene trebala biti između 60 i 70 posto. Također, potrebno je povećati izdvajanja u drugi stup. To je ono čemu trebamo težiti kao i uključivanje većeg broja članova u treći stup. Svjesni smo da je situacija teška, ali činjenica je da se ipak nazire svjetlo na kraju tunela.

Podsjetimo se! Raiffeisen mirovinsko osiguravajuće društvo, kao  jedino mirovinsko osiguravajuće društvo u Republici Hrvatskoj, prošle godine je po prvi puta isplatilo korisnicima dobrovoljnoga mirovinskog osiguranja višak sredstava iz ulaganja imovine.

„Vjerujem kako ćemo tu tradiciju i nastaviti u narednim godinama i to ne samo za korisnike dobrovoljnoga mirovinskog osiguranja već i za korisnike obveznoga mirovinskog osiguranja“, izjavila je Biserka Žalac, predsjednica Uprave Raiffeisen mirovinskog osiguravajućeg društva.

Prema tome, kada stvarno uzmemo u obzir sve navedeno, jednoznačnih odgovora i rješenja nema. Ne može se očekivati ni od sustava da riješi baš sav mogući nepovoljni mirovinski status umirovljeniku.

Više puta potrebno da je sami  uzmemo  situaciju  u svoje ruke, bilo da se radi o mirovinskoj štednji, jednom od oblika životnog osiguranja ili čak ulaganja u nekretnine. Bitno je krenuti te ulaganje i štednju prilagoditi svojim potrebama, mogućnostima, životnoj dobi … kako  ne bismo uvukli sami sebe u neki nepredviđeni rizik.

Možda i najvažniji savjet stručnjaka glasi:

„Nikada nije prerano početi razmišljati o svojoj budućnosti!“

I krenuti na vrijeme!