Vanja Škrobica
svugdje me prate tvoje bademaste oči
na licu osvijetljene dobrote
za stolom u tišini pribirala si očenaše
mrmljala sebi u bradu, tiho
ali u mislima si bila s nama
ne mogu zaboravit tvoj mirisni domaći kruh
koji meni nikako ne uspijeva
a sve sam nastojala naučiti od tvojih bademastih očiju:
promatrat ljude
cijenit ljude
voljeti slobodu
kako prežaliti riječi koje sam katkad izrekla u ljutnji?
danas bih htjela da tvoja ljepota bude vidljiva i nazočna
u svim bojama, oblicima i veličinama
u blagdanskim pjesmama
u razgovorima za stolom
nedostaješ mi u jutrima i u besanim noćima
poželim čuti tvoje hrkanje (koje mi je išlo na živce)
prstima ti dotaći kosu
kako bi se okrenila na bok
i nastavila spavati
kako starim, tvoje lice prepoznajen u svojem:
jake bore, bademaste oči
u čijoj sam se dubini topila
jer u svemu mi nedostaješ
2017.