Antun Toni Bartek
Kada sam živio
u davna vremena,
sunce je s sjenama
pokazivalo koliko je sati.
Umjesto sata na ruci
nosio sam malo sunce;
tek toliko da znam
prepoznati vrijeme.
Kada je sunce otišlo spavati
u mali džep od kaputa
stavljao sam šarenog djetlića,
zbog jutarnjeg buđenja moga uspavanog bića.
Eto zato, još u
davna vremena,
ja bih dobro znao
koje sam vrijeme odabrao
Iz zbirke “Male riječi koje rastu” (trvanj 2018.)