tekst: Josip Prudeus
Draga mi zagrebačka Snježna kraljica,
ali tko još pita (kamo li odgovara)
za Bjelolasicu,
kraljicu u snijegu
( kojoj ne trebaju snježni topovi !).
Ni HOO, ni Vlada, ni…Ma nitko ni “zuc” !
Sve propalo i propada: apartmani, restoran, tereni, skijaške staze …
Tko “šljivi” nekakav Gorski kotar ?
Hrvati “hrle” na slovenska, austrijska, švicarska, talijanska skijališta (znam tko ide znam koliko ih niti sanja),
Iskreno, svjetsko skijalište na mjestu gdje može biti snijega, ali i ne mora, u Zagrebu,
isto mi je kao kada bismo na je jezeru Čiče u Lonjskom polju pripremili s v e za svjetsku jedriličarsku regatu.
(Jasno: cisternama bismo dovozili morsku vodu).
…
Gorski kotar?
Je li to tamo gdje ima snijega do pojasa,
gdje ima svega dobroga,
posebice divnih, (s)trpljivih ljudi –
kraj koji je svim vlastima bio za leđima,
jedino: Bogu na srcu.
…
Očito, jedini nedostatak
Gorskom kotaru
i Lici
je taj što nisu blizu Metropole
…
Dovoziti snijeg
u središte Zagreba,
isto je kao
na Grenland dovoziti pijesak
i uređivati plažu.
..
Kako je krenulo, nije daleko dan
kada će u Zagrebu
biti upriličeno
svjetsko natjecanje
u podmorskom ribolovu.
…
Nikada nisam, čuo ili pročitao
ijednu da je ovo:
spust od Prvostolnice do Jelačićevog trga
za Gunesovu knjigu rekorda
među najvećim glupostima
“pjanih milijardera”!