piše: Žarko Delač
Dok nas mediji nisu počeli zasipati informacijama s graničnih prijelazima, nismo bili niti svjesni koliki je broj naših sugrađana sklon skijaškim avanturama.
Tako smo dobili i novu, često upotrebljavanu, krilaticu “hrvatski skijaški tjedan”.
S obzirom na to da se broj skijaša godinama kreće oko ove brojke izgleda kako strast za skijanjem iz godine u godinu raste.
Naime, uz dnevno iseljavanje, kako smo mogli ovih dana saznati, 180 naših sugrađana, broj potencijalnih skijaša trebao bi biti sve manji. Istovremeno bilježimo i kontinuirani pad životnog standarda jer nas službeni i neumoljivi statistički pokazatelji svrstavaju u tom segmentu na začelje Europske unije.
Stoga treba pozdraviti našu inovativnost i želju za zdravljem, povećanjem crvenih krvnih zrnaca i plućnog kapaciteta koji nam se nudi na svježem zraku u planinama. Ujedno je to i prilika za međusobno druženje koje nam toliko nedostaje jer se u apartmanima i iznajmljenim sobama skijaši često kartaju, igraju šah i razmjenjuju ukusne prehrambene delicije. U prvom je to redu sarma ali dobro dođe i domaća slanina, čvarci ili kobasice.
Naravno kako određen broj skijaša upražnjava tradiciju odlaska na skijališta samo kao pomodni hir i priliku da pokaže novu, markiranu opremu i odjeću. Tako možemo ovih dana očekivati nove fotografije i videouratke na društvenim mrežama. Kakvo bi to uostalom bilo skijanje, a da što šira javnost ne sazna o aktualnim modnim izričajima koji pojedinci nose i mogu si priuštiti ove zime.
Sve u svemu za zdravlje nacije je vrlo korisno da u prosjeku tjedan dana dobar dio naših sugrađana napuni baterije u planinama i sa što manje ozljeda se vrati na svoja radna mjesta i uobičajenu životnu kolotečinu. Možda će sportski ritam koji nameće boravak na skijaškim stazama potaknuti neke od njih i na trajniju rekreaciju i sportske aktivnosti. Bio bi to još jedan pozitivan efekt i posljedica skijaškog tjedna.
Upravo nam taj segment rekreacije nedostaje osobito u usporedbi sa zemljama u kojima je skijaško trčanje, planinarenje ili hodanje štapovima ne samo navika već i stil života. Stoga bi na tome trebalo snažnije poraditi i društveno se angažirati jer nažalost naša su igrališta pusta, nema više dječjih igara na otvorenom i sport se uglavnom svodi na profesionalizam ili izvor zarade.
U tome se osobito ističu mladi košarkaši ili bolje rečeno njihovi roditelji koji u želji za zaradom hrle u najjaču svjetsku košarkašku NBA ligu. Nažalost, mnogi su talenti u toj ligi propali i umjesto zarade od nekoliko milijuna dolara mnogi su se morali zadovoljiti mrvicama. Umjesto da su bili strpljivi, a ne pohlepni. Primjeri Dražena Petrovića i sada Luke Dončića koji su marljivo gradili europsku karijeru trebali bi im biti pokazatelji kako nije u šoldima sve! Ima nešto i u zdravlju i zadovoljstvu djece da se bave sportom, navikama odraslih da ne zagađuju prirodu tijekom planinarskih pohoda ili da redovito brinu o svom tijelu i zdravim životnim navikama.
Treba obratiti pozornost i na deklaracije na hrani i piću jer i veletrgovci pokazuju najrašireniju bolest današnjice. S ciljem što veće zarade mnogi su spremni zapakirati u blještavu ambalažu i primamljive kutije čak i hranu štetnu po ljudski organizam. Opravdanje traže u tome što na kutijama cigareta piše kako je štetno za zdravlje ali ipak mnogi to zanemaruju! Je li to doista tako ili smo samo naivni poput umirovljenica iz Bjelovara koje su poštom slale znatna novčana sredstva nepoznatim osobama i sada se žale na prevaru? Ili jedemo i pijemo ono što je najjeftinije bez obzira na sastav i porijeklo?
Za nadati se je kako će se i po tim pitanjima naša svijest podignuti, a možda tome pridonese i veliki broj sportski i zdravstveno osviještenih naših skijaša koji su ovih dana na mnogobrojnim europskim skijalištima.