Barica Šljivarić Buttel
Ostavit ću ove svoje ruke umorne.
Spustit ću ih kao putnik teške kofere.
Samo još da skinem ove stare cipele
što su mojim koracima svijetom hodile.
Mogao bih baciti sve tuge preteške.
Oko srca izgraditi stijene, zidove.
Da me život dnu ne vuče skinut okove.
Mogao bih…
ali ne znam kako bez tebe.
Pomozi mi daj mi krila, pa da poletim.
Da osjetim svu ljepotu, svjetlo života.
U osmijehu i radosti ako izgorim.
Zagrili me…
samo ne daj da zaboravim.