piše: Marija Juračić
Danas za obiteljskim stolom bistrimo i unutarnju i vanjsku politiku. A što možemo kada živimo u eri globalizma!?
Zaključili smo da su za najnovije afere u Lijepoj Našoj krivi – Amerikanci.
Zbog toga što su nam učinili uslugu pa zabranili kupovinu onih letećih kanti koje se još koriste u vojne svrhe, pa ako se nešto izgubi u prijevodu, još će nas, kao potencijalne vlasnike, optužiti za agresiju na neku daleku zemlju, koja će onda od nas tražiti i ratnu odštetu.
Kriv je i onaj američki predsjednik koji je mnogo dobrih, reformskih stvari učinio za svoje sunarodnjake, čime se zamjerio bankarima i krupnom kapitalu, ali će u povijesti ostati poznat po aferici s onom studenticom Monikom. Cijela ga je nezahvalna nacija napala, a on, jadničak, nije znao odgovoriti na pravi način, što sada ima za Lijepu našu dalekosežne posljedice. Trebao se braniti šutnjom i reći: “Što se to vas tiče? Pitajte me o onome za što sam postavljen na ovu funkciju… Istina je da sam zlorabio desetak minuta svog radnog vremena, ali nadoknadit ću.“
On je kriv što javnost misli da ima pravo svakom političaru njuškati po intimnom rublju pa se sve novinske i tv – kuće bave najnovijom aferom oko našeg ministra. Čak i kumice na placu raspredaju o ministrovim cipelama, satu, položaju glave, rubu kose…
E, moj narode, e moji novinari! Koji vam je vrag da vas sve to tako svrbi? Počnite postavljati prava pitanja pa nadopunite ovu listu. Ima materijala za cijelu knjigu.
– Nije pitanje je li ministar bio u društvu dotične dame, već je pitanje da nam decidirano kaže, koje je on to dobre promjene u svoj resor uveo da se zamjerio bandi koja ga sad želi diskreditirati?
– Nije pitanje, zašto u kolima hitne pomoći nije bilo sestre uz pacijenta upućenog na kućnu njegu, jer nje u tom slučaju nije tamo ni trebalo biti. Pitanje je, kakva su to pravila struke koja otpuštaju pacijenta nekoliko sati pred smrt?
– Nije pitanje, zašto radnici Uljanika nisu dobili plaće, nego je pitanje, za koji su to važan, inovativan posao svoje visoke plaće dobili oni, koji su godinama vodili to brodogradilište u svijetlu budućnost? Pitanje je, je li napravljena revizija poslovanja pa da znamo, je li se radilo o sposobnosti dobro plaćene uprave ili o nečem drugom?.
– Nije pitanje, zašto je propao dogovor za kupnju aviona, već je pitanje, koliko su koštali utrošeni sati rada na tom projektu? Ako je razmijenjeno na tisuće mailova, već je na njihovo čitanje i prevođenje utrošen silan rad. Pitanje je, treba li plaćati i Sizifov posao?
– Nije pitanje, je li priča s Agrokorom svršena priča, nego je pitanje, zašto se tvrdi da u ogromnim zaradama savjetnika te firme nema ničeg spornog?
– Nije pitanje, je li neki saborski zastupnik prešao u drugu stranku, već je pitanje, kako može u Saboru istupati u ime jedne parlamentarne stranke, da bi milijun kuna donio drugoj neparlamentarnoj? Može li takav tip zadržati svoj moralizatorski kredibilitet?
Ma,nije ni pitanje koliko je utrošeno rada u te projekte.Već je potanje, kolika je kvaliteta urađenoga.
Svaka afera me toliko oplemeni, da jedva čekam drugu …A novinari trebaju naučiti i pitanje:Tko je za?