Vanja Škrobica
svaki dan darivat ću ti novu boju
novi cvijet stavit ću u vazu u našoj sobi
darujem ti ljubičastu kao što su tulipani u svibnju
kad ih ranim jutrom položim na stolnjak bujnog baršuna
kao mrlje od kupine što dozrijevaju u kasnom kolovozu
i zadrže se u uglu tvojih usana
i na mojim prstima
a sunce ti plamti kroz kosu
kao kana s polja Srednje Amerike
i mirisna poput cimeta sa Cejlon
svaki dan darivat ću ti novu boju
novi cvijet stavit ću u vazu u našoj sobi
komadići ugljena dogorjelog drva tvoje su oči
usne kardinal crveno grožđe
žuto je ukralo boju suncokretima uz ogradu
ili žutom maslacu
ili žumanjku
na tanjuru
što ga skupa spremamo
za doručak
svaki dan darivat ću ti novu boju
novi cvijet stavit ću u vazu u našoj sobi
smeđa je put tvojih ramena kao boca vina
koju smo otvorili za godišnjicu
dok su mirisale pod prozorom velike lopte zrelih naranči
a mladi limun zelenio se kao oči susjedove mačke na prozoru
pod prozorom drijemala je plava pučina
tamnija od Picassove plave faze
od Turnera moram posuditi motive
a od Klimta pozlatu za tvoja prsa
obojit ću te kao Dali svoje žene
svaki dan darivat ću ti novu boju
novi cvijet stavit ću u vazu u našoj sobi
kad uvenu boje spremit ću ih u kutiju
koju si mi na prvom susretu darovao
punu bombona različitog ukusa i mirisa
boje kobalta bilo je nebo
što smo ga kroz prozor promatrali
iz kreveta
u tišini
prsti nam isprepleteni
u buket
svaki dan darivat ću ti novu boju
novi cvijet stavit ću u vazu u našoj sobi