piše: Marija Juračić
Kaže mi moj zet da sam ja kriva za prevare koje su u zadnje vrijeme uzele maha na našoj društvenoj sceni u tolikoj mjeri da već imaju simptome epidemije.
Ja sam kriva što je par varalica nasanjkao upravu Turističke zajednice u Zagrebu pa za neodržani sajam uzeo popriličnu lovu i nestao, ja sam kriva što je lažni policajac naplaćivao prometne prekršaje, što tobožnji službenici banke starcima otimaju ušteđevinu, navodno zbog provjere ispravnosti novčanica…
Mene bi u ovo veselo karnevalsko vrijeme trebalo objesiti na stup kao Pusta pa ne bih kvarila ljude prevarantskim idejama.
Slušam i ne vjerujem.
„Zete, kojeg vraga govoriš? Kako ja mogu biti kriva za sve to?“
„Možete, punice“, odgovara on samouvjereno. “Svim tim prevarantima dali ste poticaj, a možda i ideju kada ste objavili roman „Toma“. Nije li taj vaš junak u jednom periodu svog života živio od sitnih prevara, prije no što ste ga pretvorili u borca za pravdu i poredak? A vi biste bar trebali znati kako štivo može pogubno djelovati na psihu čitatelja. Može ga navesti na svakakve vratolomije. Uzmite onog anarhista i protivnika napretka Ježurku Ježića. Opasan je on anti društveni element, krivolovac koji je i kućicu bespravno sagradio bez pristupnog puta i ne želi je prodati i omogućiti izgradnju nekog hotela, mastodonta koji bi na tom tlu mogao niknuti s bazenima i golf terenima, zaposliti silnu uvezenu radnu snagu. Još ima obraza da one koji predstavljaju napredak nazove huljama. Sjećate se kako govori: “To samo hulje, nosi ih vrag, za ručak daju svoj rodni prag!“
Ima logike u zetovom mišljenju, jer literatura može imati i negativne i pozitivne učinke na psihu mladih ljudi, ali na psihu jedne zrele nacije…
„Daj, zete, ne pretjeruj. Kako Ježurka može biti poguban za bilo koga? On samo želi živjeti u miru, baš kao i Toma. Mirno i skromno. A ta Turistička zajednica je mogla provjeriti reference ljudi s kojima posluje. Kada mi pitur farba stan, ja ga prije provjerim, odem vidjeti njegov rad pa su i oni mogli provjeriti s kime imaju posla. Ali znaš što, zete? U nekom mom krimiću ovo bi bio izvrstan zaplet. U njemu bi taj prevarantski par bio samo vješt potez Turističke zajednice da se domogne love naivaca koji se žele pojaviti na sajmu.“
A Pedro kao princ KRNJEVALA, samo je protuva mala,
ali za sve, za tmurno nebo i vedro,placao je uvijek
PEDRO…he he he