VELIKA KUHINJA

piše: Marija Juračić
U mojoj obitelji ni izbori za europski parlament ne mogu proći bez duboke političke analize.

Moj zet veli da su ga izbori  u Lijepoj Našoj podsjetili  na onaj stari  vic o jednom davnom ratu u kojem dvije sukobljene strane, s promjenjivom ratnom srećom, osvajaju nekakvu šumu.

Jednom su jedni, a drugi put drugi gospodari šume, dok nisu dosadili i bogu i vragu pa je došao lugar i sve ih rastjerao.

Taj lugar je doduše sudac po zanimanju, ali to nikoga ne čudi, jer smo navikli da nas do nedavno u kafićima poslužuju visokoobrazovani ljudi raznih profesija pa što jedan sudac ne bi mogao biti lugar koji će očistiti šumu?

Mene, pak, izbori podsjetiše na natjecanje u kuhanju, u kojem natjecatelji nemaju iste namirnice, ali su na kraju natjecanja ipak morali sami kusati ono što su skuhali.
Na ovim izborima dvije najveće političke opcije bratski su podijelile prvo mjesto, a onaj lugar,  sudac po zanimanju, puše im za vrat i govori da će  zdušno braniti povjerenu mu šumu.
Nakon bitke se mrtvi broje. Srećom, nije ih bilo. Hoće li odnekud iskočiti neki politički mrtvac, za kojeg kažu da je otplesao ulogu crnog labuda,  pokazat će vrijeme.

„Što se tiče birača, sve je jasno“, tumači moj zet, “stranka, koja je, navodno, najveći gubitnik, logično je izgubila nekoliko poena, jer je znatan dio njenih  članova glasovao protiv nje, a za ono što jesu. Oni su bili figa u njenom džepu. I vrijeme će opet pokazati da to za tu stranku  i nije nikakav gubitak.“

Slažem se s analizom moga zeta pa dodajem:

„Obično veliko spremanje, struganje zagorenih lonaca u velikoj kuhinji, a ima ih… tih zagorenih lonaca u kojima su se često kuhala neka čudna jela, koja ni pas s maslom ne bi mogao progutati, a u kojima se, izgleda, i dalje kuha.“

Zet šutke prelazi preko moje upadice pa nastavlja:

“Stranka koja stalno napada svog predsjednika, u stvari je pravi pobjednik izbora. I tu je bilo nešto figa u džepu, ali ih je nadomjestila ona šutljiva većina, koja spava po gradovima i nerado daje svoj glas bilo komu, ali im je dosadila stalna halabuka koja svako toliko remeti njihov san uživo. Onima koji žive nešto dalje od glavnih zbivanja, zanimljivo je prije izbora bilo gledati kako neke političke opcije, svojom bučnom ikonografijom na javnom prostoru, rade same protiv sebe pa su i one doprinijele vlastitom lošem rezultatu. Ima i onih koji misle da su uspješni, jer je uspješna žena s njihove liste, koja ne tambura, nego radi, što je na dan izbora bilo i zorno prikazano na našoj dalekovidnici.“

Opet dajem za pravo mome zetu i kako bih  spriječila vaše  komentare u stilu:

„Što ova ženska ovdje palamudi o nekoj velikoj kuhinji, koja je, eto, svima jasna“,  odoh ribati svoje lonce koji trebaju trajati duže od roka jednog političkog mandata.“