Vanja Škrobica
pjevam o zemlji
u kojoj su bogovi našli sigurno sklonište
u Modroj spilji
i gori Vidovoj
u kojoj su ideali požderali ljudske živote
samo u poeziji kraljuje pobratimstvo lica u svemiru,
a plameni vjetar užge more u sunčevom zalasku
i tjera kiklope u bijeg
ribanje i ribarsko prigovaranje u ovoj zemlji
nisu koplja i mačevi,
već smijeh, kruh i sol
istina nije krvava legenda začuđenih svatova
s ljubavlju i čuđenjem pričam o ovoj zemlji
jer su se moji preci raspršili za banketom u blitvi,
a potomci se danas pitaju koja ih je to nevolja
rasula bijelim svijetom
njihovo potomstvo čekam
i tugujem za onima bez časti
koji su počupali korijenje
pjevam o fatumu koja nas veže, unatoč svemu,
s dugom nad našom domovinom
dodirujem žednu zemlju
prstom pratim
sjenu stare smokve i masline
slušam pjesmu jedara
od uvale male do uvale vele
čujem otkucavanje sata sa zvonika
i čekam da ozelene polja
da se otvore njedra zemlje
i šume oskoruša prolistaju
a visoki jablani odraze u jezeru nađu
sanjam o toj zemlji mediteranskog brevijara
moja djeca odbijaju taj san
i ne žele ponoviti moj život
plačem staru zemlju
rušim visoke ograde u koji se zatvorila
rasplinjujem gluposti koje ponavlja
sređujem kaos koji je proždire
i miješam plač i nadu
čekam ushit!!