piše: Stjepan Poljaković
Podvinj
e/ 20.03.2019./ Koliko ste puta bili sigurni da nešto znate, da je to konstanta i činjenica a onda vam se to opet potvrdi u punom sjaju?
Meni se to dogodilo večeras, na koncertu tamburaškog sastava „Berde Band“ u Slavonskom Brodu.
Teza o vremenu kao sudcu i filteru potvrdila se i večeras. Puno je tamburaša prošlo brodskom glazbenom scenom, puno sastava se s manje ili više uspjeha održalo na sceni ali niti jedan nema tu konstantu niti kvalitetu kao „Berde Band“.
U glazbenim vodama oni su najdugovječniji i najcjenjeniji brodski brend, ali ih kao takve prati prokletstvo proroka u vlastitom gradu.
Kao što je stoljetnom hrastu koji se vine u visine potrebna plodna zemlja u kojoj će pustiti svoje korijenje tako je i ovim momcima bio potreban pedagog i vremenski kontinuitet da se profiliraju kao po svjedočenju mnogih najbolji tamburaški sastav s ovih prostora.
Marko Benić je sve svoje dugo godina skupljano znanje i iskustvo davne 1992 počeo presađivati i usađivati u skupinu nadarenih i u tamburu zaljubljenih mladića.
Proces sadnje je bio naporan, podrazumijevao je sate, dane i godine neprekidnog vježbanja.
Po meni i mnogima koji ih pažljivo slušaju da se zaključiti da su kalemljeni na sremački, vojvođanski štih, tako slatko i tečno da idu, kako reče jedan ugostitelj, „uz kašiku“.
Lišeni banalnog i cirkusantskog predstavljaju jedan od posljednjih bastiona obrane čiste i nepatvorene tambure pred najezdom smeća.
Večeras smo kroz pjesme i riječi zaplovili Savom, Dravom i Dunavom. Žega ljetnoga dana u moru zlatnoga žita tjerala nas je u hlad stoljetne hrastove šume i mogli smo gledati kako se 8 momaka sa jednog takvog hrasta pomoću tambura makar kroz pjesmu vinulo u svijet, preko Dalmacije, Kube, Grčke, Turske, Filipina.
„Berdaši“ su svjesno pristali biti branitelji jedne čiste, kulturne i nadasve izvorne Slavonije, Slavonije iz naših snova i siječanja.
Nisu pristali na kompromis dodavanja bubnjeva i ostale elektronike, umjesto toga pristali su biti nosioci jednog novog zvuka zvonkog poput zvona koje se čuje na daleko.
„Campanera“ vizionarski projekt Marinka Žeravice iznjedrila je tambure na kojima „Berdaši“ danas sviraju, večeras su nam priznali i svirkom pokazali da su sa tim instrumentima proširili ionako široke horizonte muziciranja.
Završna pjesma koncerta pokazala je rodove „Berdaškog“ hrasta. Mladi žirovi skupa sa očevima odsvirali su neslužbenu slavonsku himnu „U san mi dođu tambure“
Ostaje nam nada da će ih Bog blagosloviti zdravljem i inspiracijom, slogom i strpljenjem ne bi li mi koji smo ih s vremenom zavoljeli i prepoznali kao mjeru za kvalitetu, još dugo uživali u njihovim nastupima.
Ilocanin Marko Benic iako potice iz Brodskoga kraja Samim time sto je ozenio Ilocanku u punom smislu je postao Ilocanin.Svirao je u Ladu i u RT Novi Sad sa Janikom Balasem.Godine 1991 se kao prognanik nasao u Brodu gdje je bio jedan od utemeljitelja Berda Benda.Tu je nastala i ona cuvena pjesma(kada je malo tko vjerovao u to)”BIT CE VINA BIT CE I ILOKA”