2. travnja se u svijetu obilježava Svjetski dan autizma
piše: Slavica Jurčić
Roditelji djece koja su autisti prolaze kroz puno izazova.
Najveći su neshvaćanje okoline koja osuđuje roditelje jer misle da su popustljivi i da pogrešno odgajaju svoje dijete.
Nekada i roditelji griješe kada pokušavaju promijeniti dijete i traže alternativna rješenja.
Dijete s autizmom treba rutinu i svaka promjena može utjecati na njegovo ponašanje.
Naravno, svako dijete je drugačije. Neki su veseli, razigrani, znatiželjni i komunikativni.
Neki su u svom svijetu, šute, ne komuniciraju, ispuštaju glasove, ne pričaju.
Svi oni su djeca koja rastu, trebaju puno pažnje i veliku brigu koju njihovi roditelji brinu dok god mogu.
A, što kada ne mogu?
Kad roditelji obole, izgube snagu, ostare?
Kamo s osobom koja je autistična?
Mentalna ustanova, udomiteljska obitelj, dom za starije i nemoćne?
Puno je pitanja nas roditelja djece i odraslih osoba autista, jer to su naša djeca koju mi volimo i želimo da imaju adekvatnu skrb.
U Slavonskom Brodu nema udruge koja bi nas vodila da saznamo odgovore na pitanja. A pitanja je jako puno.
Naš doktor, psihijatar Jugoslav Gojković, na molbu roditelja svojih pacijenata odlučio je skupiti nas u klub a nakon toga u Udrugu roditelja djece s autizmom Plavi cvijet.
Udruga Vrapčići nas podržava i podupire u osnivanju udruge.
Grad i Brodsko-posavska županija imaju puno male djece koja su u spektru autizma. Roditelji žele da se njihovoj djeci pomogne.
U Osijeku je otvoren i Centar za autizam, samo se trebamo s njima upoznati i potražiti njihovu pomoć.
Nas, roditelje najviše zanima edukacija učitelja, više logopeda, defektologa, jer ovoj djeci je potrebna pomoć.
Na Svjetski dan autizma puštaju se plavi baloni ???? oblači se plava majica ili haljina.
Nakon toga ćemo raditi i početi borbu za svoju ali i tuđu djecu.
Autizam pripada u poremećaj ili mentalne bolesti. Ipak ta djeca trebaju razumjeti i iako oni nekada neće shvatiti, mi trebamo biti zahvalni da smo baš mi, roditelji djece koja su posebna, a ne čudna.
O ovome se treba više pisati i komentarisati. Bravo Slavice.