Mirko Popović
Olovno težak posrne
list u meni
Neprogovorom zajauče
u lice mi utisnuvši
znan pogled
Njegova tekstura ne pita
zašto smo mirna
crno-bijela žila kucavica
niti jesmo li bili
rijeka bezbrižnosti
Smijeh što između nas je prošao
životno je pripitomljavanje
s hadom koji kaže
da ne možemo
ništa više učiniti
kad dođe vrijeme
Subscribe
0 Comments