Mirko Popović
s prozora gledam
ostarjeli vidici
zastao dan
u kamenoj šutnji
kako
u lišću bez pokreta
kako
iz kamenog lišaja
čekati pjesmu
usnimo stoga
samoćo
neka srce, neka san
priča sa mnom
pokreni mi prste
kroz nečujne otkose
da mrtve se
ptice oglase
davnom
pjesmom rastanka