Anđelka Korčulanić
Rasani me
šûmom još nezačetog vala
sred dalekog oceana,
imenom ruže što je do jučer cvala,
prstima, golim skitnicama
na vijugavim stazama tijela,
sutrašnjim zvonom s kapele na brežuljku
i zamrlim pjevom lastavice
u suton što je odletjela
s obećanjem o povratku u isto gnijezdo
i prije proljeća, rano u ožujku.
Rasani me nehotice
zrakom sunca iz zjenice oka,
toplim dahom ljubavi pokreni
uspavani karusel krvotoka.
Rasani me
na pola puta nedovršene pjesme,
pod krošnjom čudesna drva
u srcu žedne pustinje,
mrmorom molitve za dobru kišu
i slatkim sokom s usana
u jutru što miriše na zrele dinje.
—————————————–
iz zbirke NA VIHORU LJUBAVI
fotografija: Josephine Wall