Marica Žanetić Malenica
U mom gradu raste
čudesno jedno drvo plavo
grana golih, tek poneki list,
kao da je nedovršeno
pobjeglo s platna,
napustilo umorni kist.
Razgranato k’o da je pravo
osamljeno na tratini vlada,
poneka ptica na njega sleti
a onda ode gdje ima hlada.
Draga su meni i druga stabla
što lišće im u jesen pada
i ona vazda zelena,
al’ ovom drvu plavom
nijedno od njih nije ni sjena.
Volimo se u tajnosti,
ja i drvo plavo,
ljubavlju što nazivaju je slijepom.
Ono meni živim se čini
ja njemu –
mladom i lijepom.
Pjesma je objavljena u zborniku „Split na dlanu“