tekst: Marko Jareb
Istraživanjima je utvrđeno kako je u RH u zadnjih godinu dana čitanost pala s 56 na 42 posto.
U najrazvijenijoj zemlji u svijetu maloljetni delikventi se osuđuju na čitanje knjiga, a ne na popravne domove.
S druge pak strane dolazi informacija, ako pada sveukupna čitanost u RH, u nekim lokalnim sredinama čitanost raste. Za to su samo zaslužni neki pojedinci u tim lokalnim sredinama.
U svijetu se najviše čita u Indiji i Tajlandu. To je utvrđeno mjerenjem vremena provedenom u čitanju za jedan tjedan. Ne uzima se samo u obzir čitanje knjiga, negoli i novina, časopisa i drugih tiskovina.
Na prvom mjestu su Indijci koji u prosjeku čitaju tjedno 10 sati i 42 minute, zatim Tajland s 9 sati i 24 minute, treći su Kinezi koji prosječno čitaju 8 sati tjedno.
Od europskih zemalja najbliže vrhu su Češka ( 7 sati i 24 minute ), Švedska ( 7 sati i 6 minuta ) te Francuska ( 6 sati i 54 minute ).
Gdje je tu Republika Hrvatska, nema podataka, ali pitanje je mogu li Hrvati dostići čitanost bar jedan sat dnevno u prosjeku što bi ih približilo prethodno navedenim europskim građanima?
Ima li više u RH onih koji bi svaki dan više voljeli „izfrezati“ vinograd od tisuću panja negoli čitati neku knjigu jedan sat?
Je li ima zainteresiranih sociologa koji bi to htjeli istražiti?
Teško je pretpostaviti kakvi bi rezultati istraživanja bili. Možda za neke iznenađujući, a za neke moguće dijametralno suprotni od iznenađenja.
U narodu bi rekli: „Nemoj nikad suditi o konju kojeg nisi jahao“.