Djoko Erić
Zamisli da svi ljudi nauče jedan jezik
Jezik poezije
I da počnu isključivo
Na njemu da komuniciraju
Pa umjesto da kažu
Skini se
Zaneseno izrecituju
Skini mi zvijezde sa neba
Umjesto idemo ručat
Čeznutljivim glasom
Nahranimo naše gladne ptice
Koji bi to bio divni
Apsurdni teatar