Djoko Erić
Juče u krilu nam zaspali.
Ko ima srca da vas budi?
U snu ste tajno odrastali.
Danas vi ste veliki ljudi.
Idete, svjesni svoga puta.
A kada hladan vjetar duva,
Komad djetinjstva ispod kaputa,
Nek vam se nađe da vas čuva.
Nemojte biti sudije prijeke
Za naša životna saplitanja.
Ljubav je za vas bila uvijek
Veća od našeg skromnog znanja.
Opet ćemo se nekad sresti.
Kroz vrijeme stara veza radi.
U boji oka, u istoj gesti
Dječice vaše, unučadi.
Kad ne budemo više s vama,
Iznenada se sjetite živo:
Tako je voljela naša mama!
Tako je tata naš kazivo!
Ćuteći tada, tihi, sjetni,
Iako razum slutnju priječi,
Mi ćemo kraj vas neprimijetni,
Slušati vaše drage riječi.
Brodovi vaši plove hitro
Jedrima punim ispod zvijezda.
Kad bura krene bācite sidro
U rodnog doma topla gnijezda.