Veronika Belec
Vjetar hoda kroz dane
zaobilazi njega i njene sjene
a Sunce pliva po goloj
koži Drijade i nosi
iskre topline ljubimici zore
Miris neznanja i vrućine
počiva u alijenaciji jer
samo nekolicina ljudi
može opipati njeno
stvarno postojanje
Zbog nje će i groblje biljaka
za tren ponovo biti živo
I prije nego što se
ljubavnik Arijevac probudi
Ona će se popeti u visine
po razgranatom sutonu
i putovima nabreklim i strmim
izbjegavajući elegije
da i ona vidi proljeće
kako se budi