PRAVE VRIJEDNOSTI

piše: Jadranka Ivanović-Bolog

Gdje su ceste ravne i široke život je brz, a ljudi izgledaju mali.Gdje su ceste kratke i uske život je polagan, spor, a ljudi veliki. Otuđenost nije dio naše stvarne prirode, ali ako se istom prilagođavamo postajemo samo djelići mozaika, a ne njegov glavni motiv.

Vrlo slična stvar je i u obitelji, ukoliko nismo u njoj prisutni ili postoji neki razlog za njen “raspad” lebdimo poput sjemenki maslačka i čekamo neki odlučan vjetar koji će nas negdje odnijeti.

Ponekad je to neizbježno kao i između davati i imati – što više daješ više imaš – ali ako mislimo samo na materijalne vrijednosti u krivu smo.

To je i bit svega – pronaći prave vrijednosti. A kad otputuješ i ne želiš se više vratiti dao si cijelog sebe za neku neizvjesnost koju ti samo dragi Bog može osmisliti. Ja činim to vrlo rado. To su te široke i ravne ceste kojima ne vidiš kraja.

I nije da sam postala “mala i nezamjetna”, samo posmatram sve sa velike distance, analitično, iz nekog drugog aspekta , možda i pogrešno, ali što je to uopće pogrešno, a što ispravno?

Osluškivati i opipavati svijet sve do svog kraja jedino je ispravno i biti skroz “mali i skroz nezamjetan” također…