Marica Žanetić Malenica
Ono meni je zlatno polje žitno
zelena livada u proljeća cvjetna
more modro biću mom je bitno
poput djeteta ljubav je bezuvjetna.
U dubini bezglasnoj k’o iz snova
mir u meni taloži i kad se pjeni –
on moćni vladar vjetra i brodova
ja plankton sitni u njegovoj zjeni.
Kad obala mi tvrd kamen postane
usrdno ga molim o meni da skrbi
u besane noći i samotne mi dane
da počeše kad život me zasvrbi.
Volimo se strasno, bez ostatka
jedno drugome ne nalazimo manu
meni ono slano je, njemu ja sam slatka
more je u meni, ja moru na dlanu.
(objavljeno u zborniku „More na dlanu“, Kultura snova Zagreb)