Marica Žanetić Malenica
dižem se na lijevu nogu, palim radio
da me tek izišlu iz tople košuljice sna
jutarnji tajac ne proguta
tipka je na ON, svira nešto veselo
ja još na OFF pa šutim, oblačim se
češljam se rukom, na usne nanosim
rumenilo u nijansi zrela voća
idem na kavu, kafić… ništa posebno
al’ poseban je konobar
sporazumijevamo se migom
kavu sa srcem od bijele pjene ispijem do kraja
praznu šalicu zatočenim riječima punim
prelijevaju se preko ruba kao pivska pjena
sve što mi je cijele noći bilo na umu
sada je na stolu
prijateljica odlazi punih ušiju
ja praznih usta
ulazim u svoj dom, svoj muk i mir
palim radio
opet sam majstorica šutnje