Komentar na tekst “Pjesmu pjevam rodnom kraju”
Dragica Šimić/16.06.2019./ Predivne ste drage moje Bugojanke. „Kad bih mogla proći kroz smaragdne gore, sresti se sa rijekom što obale kupa“ i ja bih bila s vama. Predivno veselje u narodnim nošnjama, protkani narodnom pjesmom kojom slavite svoje korijene, dom i domovinu, ljubav.
Kada kažem dom i domovina mislim na izvornu riječ ( danas se ova riječ zloupotrebljava, blati i u medijima obično predstavlja kao nešto negativno i zlo) koja znači mjesto rođenja i življenja, proživljavanja i doživljavanja prvih životnih situacija i iskustava, ljubavi i morala koji se stječu rođenjem i nose u srcu i iz njih izvire životna snaga. „Odakle mi snaga?“ Iz takve ljubavi i odanosti je stekoh i ponesoh.
Divna je Spomenkina pjesma, nosi u sebi elemente epskog opjevavanja koje je baš narod volio i gajio. Nekad su takve pjesme bile tiskane u knjižice zvane „pjesmarice“ koje su čak i naši polupismeni seljaci razmjenjivali međusobno i uživali u čitanju epske književnosti.
Rijetko viđamo našu narodnu nošnju koja sjeća na naše bake i djedove. Divno vam pristaje dragi zemljaci i zemljakinje, hvala vam što me obradovaste. Posebno sam ponosna na tebe, draga Sonja što te vidim u narodnoj nošnji. To si ti, sve dobro i lijepo vezano za očuvanje baštine, pjevane i pisane riječi. Želim vam i nadalje puno lijepih druženja sa svom onom snagom koju ponesosmo od doma našega.