tekst: Marko Jareb
Plaće nastavnika su dvostruko manje od plaća sudaca u RH. Ta informacija je rečena na javnoj televiziji.
Koliko imaju jedni, a koliko drugi?
Je li to bitno? Mogu li ovi prvi tu razliku nadoknaditi u „fušu“? Koliko ovi drugi dobiju pored plaće kroz „mito“?
Praktički ovi prvi ne mogu nikako dostići ove druge u plaći.
S druge pak strane jedan poznati pisac iz RH je istaknuo kako je u inozemstvu za pola sata predstavljanja svoje knjige dobio novčanu naknadu od petsto eura. Ta je informacije isto rečena na javnoj televiziji.
Ako bi mjesečno taj pisac imao predstavljanje svoje knjige u dvadeset knjižnica u inozemstvu, imao bi zaradu od deset tisuća eura mjesečno. I sada ti živi od pisanja godinu dana, kad za jedan mjesec toliko zaradiš. A taj je pisac rekao kako živi samo od pisanja.
U prolazu se može čuti kako je moguće preživjeti u RH uz europske cijene u trgovinama i plaće svojstvene za RH? Vjerojatno to znaju samo Hrvati.
Zato je bar jeftina hrana turistima u RH i kod nas se tako dobro najedu i napiju da mogu doći kod nas i više puta godišnje nadopunjavati svoje baterije.
A gdje Hrvati mogu nadopunjavati svoje baterije? Na moru, u planinama, na jezerima, peglajući kartice i kasnije to vraćati skoro cijelu godinu.
Vjerojatno je to sudbina i jednih i drugih i trećih s početka teksta, kad je u pitanju odlazak na more u ljetnom periodu. Samo nije isto ići na hrvatsko more ljeti ili na neko drugo, koje neki Hrvati mogu samo sanjati.
No, u snu je sve moguće, pa i odlazak na more izvan RH. A svi žele na more i nastavnici i suci i pisci i… a novci… nema veze za dug… dobro je dok ima kartica…