Josip Prudeus
Ne može se dotaknuti more,
ako ruka ne ide iz srca.
Ne može se ploviti u nešto,
ako tuga palubu prekrca.
Djetinjstvo je okrenuto moru,
za bonace, nevere i bure.
Treba znati umiriti veslo.
Svi što jure, u ništa se žure.
Nemojte me loviti u mrežu,
Nisam riba što na suhom blista.
Želim ronit, duboko i gore.
Isplivati gore gdje se more lista.
Mrko more. Svjetionik titra.
Nemoj! Pazi! U luci se smiri!
Mogu i to ali neću, neću,
hoću da se duša pučinama širi.
Želim biti lađa s pramcem na sve strane,
u krmi je srce, na palubi mir.
Vjetar me ne plaši, sunce me straši.
Mirno bacam mrežu u proljetni vir