piše: Gordana Sever
Proljeće je specifično godišnje doba, jer počinje vrlo lagano, ali ga osjećamo snažno …budi nas iz zimske obamrlosti …zapravo nam najviše gode prve sunčeve zrake …bude nas iz tamne i sumorne zime, daju nam osjećaj topline.
A najljepša je svjetlost dana koji postaje sve duži i duži, boreći se i potiskujući tamu i noć.
Iako još uvijek osjećamo hladnoću sve više gledamo naprijed ka svjetlosti i toplini i sve se počinje činiti manje teško, a boje postaju jasnije, intenzivnije oko nas …i u nama!
Zato volim proljeće. Uvijek je bilo i ostalo sinonim buđenja, sinonim snage …baš kao i prvo proljetno cvijeće …iako vrlo nježno i krhko …ono niče i preživljava.
I Hrvatska je uvijek voljela proljeće! Većina hrvatskih gradova najljepši su u proljeće.
Proljeće budi u nama nadu, koja ne mora biti nužno i iluzija, jer zašto bi bilo iluzorno vjerovati da u svemu možemo krenuti i na pozitivno. I to ne mora biti čudo …ne trebamo uopće očekivati da se dogodi čudo, jer sama priroda je svojevrsno čudo, taj ciklus neprestanog umiranja i buđenja.
Uvijek postoje trenuci buđenja …dovoljno je promatrati prirodu oko sebe, pa i životinje, te se pokušati vratiti i našim počecima, kada smo još uvijek i mi živjeli u korak s tom prirodom i sve je doista bilo lakše, jer je dolazilo kao nešto svojstveno samo sebi.
Problemi su se počeli dešavati od kada se čovjek bori protiv svog prirodnog staništa. I svega onoga u njemu. To ne čini niti jedna životinja, već samo čovjek, zato smo i postali najnesavršeniji na ovoj planeti.
Trebali bismo se samo vratiti korak unazad …korak koji bi značio puno za čovječanstvo u cjelini, jer to bi bio povratak iskonskome. Samim time i naša mentalna sposobnost funkcionirala bi daleko drugačije, bili bismo sretniji, zadovoljniji i opušteniji. Možda bi ponovno shvatili i sjetili se šta je to zapravo i ljubav …jer od nje i potiče sve.
Ako volimo nismo u stanju činiti loše, jer ljubav nas oplemenjuje, čini nas sretnima, te želimo i da drugi oko nas budu sretniji. Sve postaje zapravo jednostavno …u savršenom skladu …prirodno.
Samo nam to treba…cijeniti ovo sto imamo. Ako imate ljubav već imate sve. Tko ju nema činiti će možda i sve da ju stekne. Time sam život postaje drugačiji, jer ne bavimo se više trivijalnim stvarima. Počinjemo uživati u svakom danu i svim onim sitnicama koje nam čine zadovoljstvo, a možda smo ih do sada smatrali nevažnima.
A važne su …itekako važne. One su zapravo bit svega. Smisao našeg postojanja i života nalazi se u malim stvarima.
Ako u njima želimo i znamo uživati, život će za nas ponovno dobiti svoj smisao i boje.
Sada je pravo vrijeme za to …kada prođe zima i osjetimo proljeće oko nas. Moramo ga prije svega osjetiti u sebi …razbuditi sve još ugasle boje. Kao što rekoh …bit će onda i više svjetlosti …a svjetlost je nada i život…