ŽITO

Ljubica Rogulj
Drhti sunce iznad naših glava
Čulna misao od tebe meni isparava
Ispred nas leluja se žito zrelo
Diraju nam vrele zrake žedno tijelo
Jedno u drugo mi se zagledamo
Zovu žita jedva odoljevamo
Noge nam se ukipjele na mjestu
Razmišljamo o povratku na čestitu cestu
Probudila se savjest eko u nama
Ostadoše klasje žita nepovaljana
S noći sarafini dođoše
Svakog na svoju stranu odvukoše
Odvoji nas jača sila
To je bila patnja nemila
Fatamorgana u žitu se zbila