Jadranka Ivanović-Bolog
Ta trava vjetrom nošena
pokret je umoran i oprezan
sjenke što čekala je pritajena
da Sunce prođe pored nje.
Rođeni u različitim svjetlosnim godinama
još čujemo samo glasove udaljavanja jedno od drugog
i sjaj univerzuma poslije nas još je jači,
oči nas peku, ali mi gledamo sljepilu u susret,
sjena je nestala, trava je polegla
od tijela nevidljivog…
Dodirnuvši nedodirljivo radosni smo!