Komentar na tekst “DRAGI TATE…”
/01.10.2019./ Vinko, kako vidim po Vašem dirljivom članku, priče je to jednog iseljeničkog dijeteta. Čiji je tata otišao raditi u iseljeništvo, a Vi ste ostali kao dijete, kod kuće u rodnoj domovini, zajedn0 sa mamom. Priča je to od mnoge djece, koji su doživjeli slične slučajeve razdvojenih brakova, kod koji je jedan od roditelja otišao s trbuhom za kruhom kako bi spasio cijelu obitelj. Vjerujem da će u Vašoj priči mnogi pronaći sebe, dokle ovo čitaju. Slično i sam osjećam. U mojoj rodnoj Rečici, Luki Pokupskoj u onih 60. godina na dalje, mnogi su muški otišli s trbuhom za kruhom u daleki svijet, sa njima i moj tata. Ponajviše se je odlazilo u Njemačku. Ostali su samo starci, žene i djeca. Razdvojeni život je bio posebno težak na obadvije strane, bilo je i rastava brakova. Teško će te životne priče razumjeti iduće mlađe generacije.