Julijana Marinkovik
Ima nešto što ne možemo
iskazati
a toliko je živopisno,
boji se da ne razobličim
ljepotu,
naša mazohistička priroda
izloženi smo surovo
postupanju s dobrim
.
Ponekad ne mogu pronaći
odgovarajuću riječ
da do kraja iskažem
zašto je neiskazivo
tako neiskazivo,
lice ima oblik istine,
glas besmrtne pjesme,
tijelo graciozne arabeske
imam strah od lirskog
oduševljavanja,
plašim se da ne narušim
plovidbu vodopada,
moj vrisak
samo će narušiti volšebnost
i zato ću šutjeti
da ne prestane magija
ljubavi
Spremna sam šutjeti,
I vi šutite
.
Dovoljna je tišina.