Sven Adam Ewin
Kip Afrodite kraj starog zdenca.
Bazen. I klupa. I dekadenca.
Chardin u parku. I šarm Watteaua,
U znaku kasnoga rokokoa.
U zdjeli šipak. Grožđe. I smokve.
Podne… Puše se sunčane lokve.
Ni biskup, prorok, ni burevjesnik,
Na klupi drijema kržljavi pjesnik.
Topla je jesen. Obilje roga.
Krošnje su pune žutog Van Gogha.
On šara lišće u doba gluho,
Na zemlju pada uho po uho.
Zid. I teška željezna vrata.
U bravi meki ključ od zlata.
Jedna od onih Svenovih nezaboravnih.
Čast mi je i doista veliko zadovoljstvo što imam priliku biti ovdje i radi čitanja briljantne poezije i radi svojih pjesničkih pokušaja, ili, da ne budem preskroman – pjesničkih patuljaka.
Veliki pozdrav Pjesniku!