JE LI ŽIVA PORUKA EVANĐELJA - Hrvatski Glas Berlin

Pismo mladima i roditeljima HKM Berlin

piše: fra Ante Ivan Rozić

Rado se sjećam svojih prvih dviju godina svećeničkog djelovanja u Berlinu i mnogih dragih osoba.

Kada me netko pita, kako mi je bilo u Berlinu, s oduševljenjem se prisjećam toga skladnog i lijepog razdoblja i odgovaram, kako mi je to bilo jedno jedinstveno i neponovljivo iskustvo.

Letci o duhovnim ponudama za mlade, razgovori, vjeronauk za krizmanike, najava Susreta hrvatske katoličke mladeži 2020. u Zagrebu i Svjetskog dana mladih u Panami 2020., podsjećaju me na moje dvije prekrasne godine provedene u HKM Berlin (od rujna 2011. do rujna 2013.) i na toliko djece, ministranata i mladih i njihovih obitelji, kojih se uvijek rado sjećam, naših sati vjeronauka, hodočašća, itd.

Rado bih to ponovio i doživio ponovno dušobrižničkim djelovanjem u HKM Berlin.

Poruka Evanđelja je uvijek aktualna. Njezina aktualnost dobiva na težini po načinu kako mi kao osobe reagiramo na poruku i u kojoj mjeri sami kroz tu poruku pronalazimo uporište za svoj život.

Osobina mladih je kreativnost. Stoga i susret s tom porukom Evanđelja traži ponekad, uz samu crkvu kao mjesto susreta i druge prilike i mjesta gdje se čovjek susreće s tom porukom, kreativni način njezinog naviještanja.

Članovi župnih zajednica idu na hodočašća, mladi cijelog svijeta putuju na Svjetski dan mladih, biskupske konferencije, pojedine biskupije i svetišta upriličuju jednodnevne i višednevne duhovne vježbe, susrete, itd, tako na primjer: Svjetski dan mladih u jednoj biskupiji, Mladifest u Međugorju, Loretto-Jugend Salzburg, Jugendkorbinian u nadbiskupiji München und Freising, itd.

Za samu župsku katehezu i priprave djece na slavlje Prve svete pričesti i mladih za primanje sakramenta Svete potvrde teolozi, angažirani vjernici (volonteri) i pedagozi traže metode i nove načine pristupa k toj uvijek aktualnoj poruci Evanđelja. Pritom je jedinstveno iskustvo kako svaka župa, svaki grad i biskupije imaju svoja vlastita obilježja, mogućnosti i ograničenja koja utječu na dinamiku priprema na sakramente.

Tako na primjer u Nadbiskupiji München und Freising naglašeno je više iskustvo vjere nego katehetski sadržaj u pripremi na Svetu potvrdu: različite radionice, Firmevent, Put križa, hodočašće, zajednički vikend krizmanika, bdijenje, Nightfever, uključenje roditelja i prijašnjih krizmanika u pripravu kandidata za svetu potvrdu, …

Ta raznolikost duhovnih događanja na tragu je smjernica Katoličke crkve koja osobitu brigu posvećuje duhovnoj pratnji mladih i njihovom vjerskom odgoju. Napose to biva u 20. stoljeću, o čemu svjedoče brojni crkveni dokumenti i trojica zadnjih papa: Sv. Ivan Pavao II, Benedikt XVI. i papa Franjo.

Na Cvjetnicu 1984. godine papa Ivana Pavao II. pokreće Svjetski dan mladih koji je naišao na široki odjek, ne samo na razini sveopće Crkve, nego dapače i na razini biskupskih konferencija i pojedinih biskupija. Tako su npr. mladi HKM Berlin sudjelovali na Susretu hrvatske katoličke mladeži u Sisku (2012. godine), Eucharistischer Kongress in Köln (2013. godine), Weltjugendtag im Erzbistum Berlin, Susretu hrvatske katoličke mladeži u Dubrovniku (2014. godine), te Susretu hrvatske katoličke mladeži u Vukovaru (2017. godine).

Iako je svaki susret jedinstven i neponovljiv događaj, ipak je svakom susretu zajedničko obilježje snažno iskustvo vjere okupljenog mnoštva mladih na jednom mjestu, okupljenih oko zajedničkog prijatelja i brata, Isusa Krista.

Tom jedinstvenom i autentičnom iskustvu pridonijele su uvelike i velike pripreme koje su prethodile svakom putovanju odnosno sudjelovanju na Susretu hrvatske katoličke mladeži.

Pripremali smo se kroz prigodne kateheze, zajedničku molitvu, pjesme i druge akcije kroz koje su se mladi i roditelji međusobno bolje upoznali i povezali. Pripadnost istoj župi pokazali smo prigodnim majicama sa otisnutim logom, koje smo dali dizajnirati za svaki susret posebno.

Rado se prisjećam svih mladih, njihovih roditelja, naših putovanja, razgovora i mnogih sati pripreme.

Osobno me je ganulo duboko oduševljenje mladih, njihovih roditelja i svih onih koji su nas podupirali i bodrili u pripremi za svako putovanje. Posebno želim istaknuti tri osobe koje su mi bile više nego „desna ruka“ i pratnja: gospođa Anica Krstanović, gospođa Suzana Smolković i gospođa Draška Perić (Euharistijski kongres u Kölnu).

Mnogi roditelji, a posebno tri spomenute gospođe, utkali su svoje vrijeme, snagu, znanje i vještine kako bi uspio svaki polazak na susret i samo putovanje.

Naravno, nismo samo putovali. Na području grada Berlina smo bili prepoznatljivi po našem Zboru mladih i njegovom sudjelovanju i glazbenom animiranju liturgijskih slavlja: Zbor mladih Hrvatske katoličke misije Berlin je 22. rujna 2011. godine pjevao u predprogramu mise s papom Benediktom XVI. na berlinskom Olimpijskom stadionu, Nightfever, Weltjugendtag im Erzbistum Berlin, Bußgang der Berliner Katholiken, Fronleichnamsprozession, Internationaler Gottesdienst zum Fest Mariä Empfängnis (08.12.) in der St. Hedwigs-Kathedrale.

Osobno sam se uvjerio kako su nas svi susreti učinili sretnima i bližima Bogu i međusobno.

Susret, čija je posljedica sreća, podrazumijeva otvorenost osoba. Čovjek koji je u sebe zatvoren ne može biti sretan. Za moju je dakle sreću potreban drugi, napose kao osnovno počelo Bog.

Iskustvo sreće kroz odnose s drugim osobama su nam potvrdila brojna pozitivna iskustva, svjedočanstva mladih i njihovih roditelja. Sjećam se kako je jedan mladić, po povratku sa Euharistijskog kongresa u Kölnu, istu večer imao silnu potrebu da osobno iskustvo podijeli sa svojom obitelji, tako da su roditelji bili zapanjeni žurnošću i oduševljenjem kojim je govorio o svojem iskustvu.

Dragi mladi, dragi roditelji, hvala vam na iskazanom povjerenju i zajedništvu, da sam mogao doživjeti i proživjeti to iskustvo sreće i radosti s vama.

Bilo bi mi drago čuti, pročitati vaša iskustva, komentare i promišljanja o tom vremenu i našim hodočašćima, posebno sada nakon višegodišnjeg odmaka od samih susreta i duhovnih putovanja.

Je li doprla poruka Evanđelja do vas i je li i dalje aktualna?
.