PUTOVANJE ŽIVOTA

piše: Dominik Budimir, 17 godina
foto: privatna arhiva

Kada sam se prijavio na BFTF (Benjamin Franklin Transatlantic Fellowship) stipendiju, nisam mogao ni slutiti da ću kao jedini predstavnik svoje zemlje osvojiti putovanje u SAD.

Sve je počelo prošle zime kada sam se prijavio na natječaj. Kako bih osvojio putovanje, bilo je potrebno proći 2 kruga natječaja.

Da sam prošao u drugi krug, saznao sam, prigodno, pod satom engleskoga jezika putem telefonskog poziva. Gospođa iz Veleposlanstva SAD-a dala mi je upute za drugi krug.

Nekoliko dana nakon poziva, dogovorili smo intervju na engleskom jeziku putem Skypea. Intervju je prošao iznenađujuće ugodno zbog ljubaznosti i pristupačnosti gospođa iz Veleposlanstva.

Nakon nekoliko dana zaprimio sam poziv iz Veleposlanstva iz kojega sam saznao da sam odabran za predstavnika Hrvatske u programu BFTF 2019. Nisam mogao vjerovati što čujem!

Odmah su krenule pripreme za intervju za vizu, kreirali smo Facebook grupu sa svim stipendistima (po jedan predstavnik svake europske zemlje i nekoliko predstavnika SAD-a) i sve nas je čekala hrpa papirologije. Nisam mogao dočekati kraj nastavne godine kako bih se u potpunosti mogao posvetiti pripremama. Nekim čudom, uspio sam ostati dovoljno skoncentriran da završim školsku godinu s odličnim uspjehom i punom se parom krenem pripremati za veliko putovanje.

Putovanje je počelo 29. lipnja. Putovao sam sa stipendisticom iz BiH što je znatno olakšalo snalaženje u zračnim lukama. Nakon 2 presjedanja, upoznavanja ostalih stipendista i profesorice s američkog sveučilišta, nakon puno sigurnosnih provjera, stigli smo u zračnu luku u Indianapolisu gdje nas je dočekao bus koji nas je odvezao do kampusa. Bili smo očarani američkom arhitekturom i organiziranošću čim smo stigli. Svatko je dobio ključ od sobe i sa svojim ranije dodijeljenim cimerom krenuo na odmor.

Odmah sljedeće jutro krenula su predavanja. Predavanja su bila iz područja sociologije, politike i medija. Na svakom predavanju naučili smo puno novih i korisnih stvari na vrlo zabavan i interaktivan način. Bio sam zapanjen činjenicom koliko je truda i pažnje uloženo u svaku sekundu našega boravka u SAD-u. Mentori su bili predivni visoko obrazovani ljudi koji su naočigled znali što rade i kako se pravilno povezati s nama i dati nam važne savjete o životu i obrazovanju.

Prva dva tjedna proveli smo na sveučilištu Purdue svakodnevno odlazeći na predavanja. Razgledali smo West Lafayette i išli na izlet u Chicago, najdraži i najljepši grad koji sam do sada posjetio.

Treći smo tjedan proveli u udomiteljskim obiteljima. To je bilo jedno neopisivo iskustvo koje nikada neću zaboraviti. Ljudi, kod kojih smo bili smješteni, doista su htjeli da se provedemo što ljepše možemo s njima i prihvatili su nas kao vlastitu djecu. Rastanak s obitelji bio je užasno težak, no nadam se da ću ih imati priliku ponovno posjetiti. Na kraju tjedna morali smo predstaviti ideju svoga projekta pred udomiteljskom obitelji, prijateljima i mentorima. Te prezentacije predstavljale su kraj našeg kratkog obrazovanja na sveučilištu Purdue i počeo je zasluženi odmor.

Četvrti tjedan započeli smo dugim putovanjem prema državi New Jersey. Tamo smo proveli noć u hostelu. Ujutro smo rano krenuli u obilazak Philadelphije gdje smo proveli polovicu dana i zatim smo se uputili prema Washington DC-u.

Da mi je netko ranije rekao da ću sa 16 godina posjetiti glavni grad SAD-a, pomislio bih da je lud. Nisam mogao vjerovati svojim očima kada sam ugledao Bijelu kuću, nešto što sam ranije mogao vidjeti samo u američkim filmovima. Bio je to neopisivi trenutak! Posjetili smo sve znamenitosti: Capitol, Washington Monument, Lincoln Memorial, razne muzeje…

Bila su to 3 najzanimljivija dana u mojem životu. Nažalost, našem se putovanju približio kraj. Posljednju večer boravka u DC-u nitko nije spavao. Dogovorili smo se da ćemo svi zajedno dočekati izlazak sunca kod Washington Monumenta. Rastanak je bio težak, no znali smo da će se većina nas ponovno sresti za nekoliko mjeseci na okupljanju u Berlinu. Imali smo sreću da je okupljanje planirano upravo ove godine.

Nakon 3 mjeseca dopisivanja u BFTF 2019 grupi, kod kuće je krenulo pakiranje za nezaboravan vikend u Berlinu. Od 25. do 27. listopada čekalo nas je trodnevno organizirano okupljanje stipendista svih generacija BFTF-a u gradu Berlinu. U petak sam krenuo na put. Letio sam iz Budimpešte do zračne luke Schönefeld i do hotela nastavio S-Bahnom.

Vidjeti svoje stare prijatelje, bio je neopisiv osjećaj. Prvu smo večer svi zajedno izašli u jednu od najpoznatijih pivnica u Berlinu. Tamo smo se družili do kasnih sati, ali ipak smo se brzo morali vratiti u hotel na spavanje kako bismo bili odmorni za jutarnja predavanja. U subotu smo pratili 2 predavanja i posjetili Reichstag. Navečer smo ponovo izašli zajedno van i odlično se proveli. U nedjelju smo pratili još 2 predavanja i u 12 sati morali napustiti hotel te krenuti na povratak kući. Ovaj rastanak bio je još teži jer smo svi znali da se nećemo vidjeti 5 godina do sljedećeg okupljanja.

Ovim putem htio bih zahvaliti Veleposlanstvu SAD-a na ukazanome povjerenju, ali i ravnatelju Glazbene škole Požega, profesoru Alenu Kovačeviću, svojoj razrednici Lidiji Džidić-Markulić i profesoru ASIOT-a, Damjanu Piroviću, što su mi omogućili ovakvo predivno životno iskustvo preporučivši me za BFTF stipendiju.