Slavica Sarkotić
Pišem o onima kojima će slova zauvijek ostati enigma
Koji će brojke uglavnom vezati za brojeve telefona i za drage rođendane
O onima kojima nikada neće biti važno koje je marke odjeća koju nose
Ni da majice i cipele budu sasvim usklađene
Pišem o onima koji nikako ne mogu od prve svezati vezice na tenisicama ma koliko se trudili
I koji često zapnu u govoru osobito kad su uzbuđeni
Pišem o onima koji ne umiju pisati o sebi
Ni duga pisma slati prijateljima
Pa se dopisuju slikom i ponekom riječi, na svoj način topao i poseban kao što su posebni i oni sami
Pišem o onima kojima materijalno nikada neće predstavljati neku osobito važnu stvar u životu
O onima koji se raduju filmu, obitelji i prijateljima i kad tim za koji navijaju pobijedi
Pišem o onima koji nikada neće postati znanstvenici iako puno toga znaju o ljubavi, vjernosti i odanosti
I o tome kako se zovu glavni gradovi svjetskih država
I sve pjesme s albuma najdraže pjevačice znaju pjevušiti
Pišem o onima koji su osim za bližnje često gotovo nevidljivi sa svojim postignućima i potrebama samozatajni i tihi
Pišem o onima koje malo tko razumije i o njihovim roditeljima koji ih silno vole i u toj ljubavi nema im ravnih
Pišem o onima o kojima se rijetko piše i govori
O onima za koje društvo nikada nema dovoljno novca ni razumijevanja
A oni se usprkos svemu smiju suncu i tepaju leptirima sretni jer su tu
O onima čiji roditelji – heroji svakoga dana strepe jer znate kakva je svakodnevica i kako okrutni su ljudi
Pišem o onima koji usprkos svim poteškoćama i preprekama hrabro grabe u budućnost
I nekako vjerujem da su anđeli baš na njihovoj strani
Pišem o onima koji će uspjeti ne zato jer su baš za to predodređeni rođenjem ili statusom
Nego onima koji će uspjeti usprkos svemu!!!
Berlin, 31.10.2019.