Slavica Sarkotić
Moj dom je pod nebom od opala
Tu gdje se tisuću boja prelijeva
A poznata ptica milozvučno pjeva
U travi grijem umorna stopala
.
Nadamnom nebo, raskošni akvarel
Na obzoru šuma, svako drvo znam
Srebrni luk ceste, jutarnje magle pram
Okrunjen svjetlošću Sunca vrtni pastel
Ja pružim ruku i sleti leptir
Vjetar mi zvon s crkve donese
I raspe posvuda blaženi mir
Navečer Mjesec, taj srebrni talir
Niti svijetleće svuda pronese
Za noćne leptire, za njihov pir
22.9.2021.