Slavica Sarkotić
Riječi nas kojiput plaše
ili nam daju nade.
One mostove ruše,
ali i nove grade.
Riječi nam ponekad bježe.
Ponekad ih je malo.
A često bi blago svijeta
u dvije riječi stalo
Riječi su često teške.
I onda kad se važu.
Riječi su kao puzzle
što nespretno se slažu.
Riječi su izdajice
što same se govore.
Govorimo ih lijepe,
a ispadaju gore.
Riječi su upitne
i onda kad nas vole.
Riječi su uspomene
što godinama bole.
Riječi su katkad cvijeće
il pelin što se toči.
Riječi kojiput lažu
a izdaju nas oči.
Riječi su često glazba.
I njihov zvuk nas liječi.
Ali i kad peku
riječi su samo riječi.