Pismo Juraja Grizelja iz Kaštela koji nam šalje svjedočanstva o sudbini dijela njegovih predaka u dalekom Čileu.
Poštovana gđo. Breljak,
u privitku Vam šaljem fotografiju izvornog pisma kojeg su povodom smrti svoga sina Marija nesretnim slučajem u Čileu, napisali njegovi roditelji koji su ostali živjeti u Kaštel Novom, Mirko Vuletin i Luce Vuletin r. Dujišin.
Njihovo četvoro djece je početkom prošlog stoljeća, nakon što je Kraljevina SHS ukinula carine na uvoz talijanskog vina, bilo primorano iz ekonomskih razloga otići iz Kaštela u Čile.
Prvi je otišao moj djed Antonio Vuletin koji se skrasio kod svog ujaka koji je još ranije emigrirao u Čile. Antonio Vuletin svojim je krvavim radom postao vlasnik jednog od prvih hotela “Alameda” u Santiago de Chileu, vlasnik restaurant – vagona u čileanskim željeznicama te poljoprivrednog dobra tzv. chakre.
Nakon toga, u Čileu su mu se pridružila njegova mlađa braća Josip, Duje i Mario koji su dobili uloge i posao u bratovom poslu.
Tako je Mario, najmlađi brat, bio zadužen za polaganje dnevnog prihoda u banku zbog čega je uz sebe nosio pištolj. Isti je nesretnim slučajem opalio i na licu mjesta ga ubio u svlačionici javnog kupališta kamo je, nakon polaganja novca u banku otišao na tuširanje.
Otac Mirko Vuletin napisao je pismo koje je na grobu svoga brata u roditeljsko ime pročitao jedini brat koji se nije preselio u Čile, Eugen Vuletin.
…
Poštovana gđo. Breljak,
Iako je brat moga djeda Marijo umro 1927. godine, pismo je potpisano 1943. godine kada je brat koji je ostao u Dalmaciji putovao u posjet braći u Čileu te je tom prigodom tek otac, moj pradjed Mirko Vuletin sastavio ovo dirljivo pismo u Kaštel Starom. S poštovanjem, Juraj Grizelj
…
Prigodom smrti sina Marija, koji je umro u Americi, otac šalje riječi po njegovom bratu Eugeniu da mu ih nad grobom izreče.
(Dolaskom na grob, počimlje brat bratu…)
Premili moj brate Marijo!
Evo tvoga Eugenia koji ti nosi poljubac iz rodnog zagrljaja od braće, sestre i ucviljenih za tobom tvojih roditelja od kojih primi i svu izostalu ljubav koju je prikinula rana i nenadna smrt tvoja u najljepšem cvijetu tvoga života. Čuvstvo osjećajih naše žarke ljubavi imat će takovu moć da prodru i kroz tvrdu grud ledene ploče koja će rasvitliti i tamne gropske tmine te će osladiti tvoj, mili sinko, gorki na smrti željni s nama zagrljaj kog nisi bio sretan imati.
Ljubezni moj i nikad nezaboravljeni sinko! Želimo da ti naša ljubav obraduje pepeo u gropskoj tmini, a duši da ti Svemogući nadoknadi svojim blaženstvom za onu ljubav koju ti mi nismo bili sretni udijeliti radi rane i nenadne smrti tvoje.
(U neutješivom plaču nad bratskim grobom predaje, ljubeći ploču groba, roditeljski poljubac govoreći…)
Ledena pločo, propusti kroz tvoje tvrde grudi moj gorući poljubac u kom prenosim svu izostavljenu ljubav sestre, braće i njegovih tužnih roditelja.
(Na rastanku s groba sva sažaljenja od Boga brat bratu s pozdravom…)
Zbogom ti ljubezni i dobri moj brate, neka ti dobri Bog po želji svih nas naplati i udijeli svu onu slavu koju On udijeliti može.
(Ponovno opetuje brat bratu pozdrav…)
Opet zbogom nezaboravni naš premili i dobri Marijo! Zbogom bila ti laka crna zemlja i tamna u tuđini soba. Sto puta zbogom ljubezni sinko i dobri brate naš.
.
Sastavio u ime ljubavi i vječite uspomene u Kaštel Starom, otac Mirko Vuletin, 01.03.1943. godine.