Marica Žanetić Malenica
Ne bih ja u godinu novu,
udahnula bih života ovoj na izdisaju,
skrojena je baš po mojoj mjeri,
nek’ dani njeni još malo potraju.
Hranila me nadahnućima
što u riječi su se splela,
iz njih nicale su pjesme, priče…
slova su mi pohlepno iz ruke jela.
Za dušu mi pronašla je
zlatni ključ što paše bravi,
dovela mi neke ljude drage
i potvrdu dala da to su oni pravi.
A ako, pak, i ja moram
vremenu se predat’, ući u godinu novu,
ostajem smjerna, ostajem vjerna
ljudima koje volim i napisanom slovu.
Hvala Vam Borise, nastavit ćemo svi mi koji pišemo ovo divno druženje sa slovima. Iz kojih niču naše pjesme, priče, putopisi, crtice iz života.
????❤️???????? Lijepo Marice,tko piše,priče,pjesmice i stihove,zlo ne misli čini,dobrotvorna poticajna djela.Neka i Vama bude,sretna,zdrava i uspješna.Nova 2020 godina isto i čitateljima,članovima uredništva HGB.Nastavite svi, tako dalje.
Zdenka draga, tako si to lijepo rekla da sam ostala bez riječi ja što vjerovah da sam glagoljiva i naklonost riječi da rođenjem sam stekla.
Lijepo, draga Marice… I svaka čast za taj zlatni ključ; za slova koja su ti iz ruke pohlepno jela; za sve što dobi jer baš to si htjela.
Draga, i u neizbježnom Novom ljetu samo pleti, pleti… i leti, leti! ✨????✨