Napadi bijesa (tantrumi) kod maloga djeteta
piše: Verica Jačmenica-Jazbec, dr. med
Plač
Plač je kod čovjeka znak boli, nezadovoljstva, neispunjene potrebe ili tuge. Plač kod djeteta obično znači nesretnost radi neke nezadovoljene potrebe. On ne mora uvijek značiti i bijes.
Malo dijete ili dojenče do kraja prve godine života može iz raznih razloga često i dugo plakati. No ono ne zna iskazati bijes.
Uzrok napada bijesa (tantruma)
Iskazivanje bijesa je karakteristika djece od dvije do tri godine. Tu pojavu treba shvatiti kao normalni dio razvoja djevojčice ili dječaka. Dvogodišnje dijete osjeća veliku potrebu za majkom, a istodobno se, svim silama želi odalečiti od majke i samostalno nešto izvesti. Ono želi majci ugoditi, ali istodobno ima i silnu potrebu da joj prkosi. Dijete najčešće bijesom želi nešto postići kod roditelja, odgajatelja ili okoline.
Izgled napada kod dvogodišnjaka
Napad bijesa je provala nekontrolirane djetetove energije. Ponekad navala bijesa nastane očekivano, a drugi put se pojavi naglo, kao grom iz vedra neba. Bijes traje tri do četiri minute i brzo se smiri. Dijete se najčešće vrlo brzo oporavi i nastavi se igrati, kao da se ništa nije dogodilo. Prvi ispadi bijesa su veoma uznemirujući; kako za sāmo dijete, tako i za roditelje, osobito ako se radi o njihovomu prvomu djetetu. Za majku koja prisustvuje takvoj burnoj reakciji to je prava „drama.“ Dijete u napadu bijesa ima nekontrolirane izljeve negativnih emocija: ono glasno plače, vrišti, udara, pljuje, slini, grize, baca se na tlo, udara glavom ili nogama o tlo, baca predmete oko sebe. Dramatika i buka pojačavaju sveukupni utisak. Koji put dijete potajice promatra majku krajičkom oka i glumiti napad bijesa, ako opazi da ga pomno promatra.
U napadu bijesa dijete vas može odgurnuti, ugristi, udariti ili vam vrištati da vas ne voli. Vi kao odrasla i zrela osoba nikada nemojte doći u iskušenje da mu odvratite kako ni vi njega ne volite. Vaše dijete mora uvijek biti sigurno da ga vi volite bezuvjetno, bez obzira na njegovo ponašanje.
Kako dijete raste, tako i njegovi napadi bijesa traju dulje ili postaju žešći. Neki put dijete u napadu sve dulje leži na podu, udara nogama i glavom i pri tome se može i ozlijediti. Na kraju napada ono je u suzama i veoma nesretno. Iskazalo je svu svoju ljutnju, iscrpilo je svu svoju snagu, no nije postiglo cilj. Tada počne jecati. Tim svojim stanjem daje vam do znanja da vas tada doista treba. Kad se stiša njegov bijes, vašega goropadnoga nasljednika umirite u svomu zagrljaju. Obratite pažnju na to da je i sāmo dijete zaprepašteno snagom vlastite ljutnje koju nije moglo savladati.
Do četvrte godine dijete obično nadvlada napade svoga bijesa. Ono shvati da bijesom ne dobiva uvijek ono što je željelo. Zadaća je roditelja da pomognu djetetu pronaći druge načine kako da dođe do svoga cilja. Ako dijete vidi da ga ignorirate, proći će ga volja za valjanjem po podu i vrištanjem.
Napad u javnosti
Majkama je osobito neugodno ako se ispadi dječjega bijesa dogode u javnosti: na ulici, u trgovini, u nekom uredu ili u čekaonici. Tada ljudi s podsmjehom promatraju nemoćnu i posramljenu majku i njezino dijete koje kipti od bijesa. Ohrabrujuća informacija za majku jest činjenica da nastup bijesa nije znak lošega odgoja djeteta. To je instinktivna dječja reakcija na neku situaciju koja ga frustrira. Dijete u tim trenucima ne vlada svojim reakcijama i ne može ih usmjeravati. Bijes kod djeteta nije promišljen izraz ljutnje ili neposluha. Zbog svoga bijesa ono se osjeća nemoćno, zaprepašteno i na kraju napada ima silnu potrebu za majčinom utjehom.
Napad bijesa kod trogodišnjaka
Kad je u pitanju trogodišnjak, njegovi napadi imaju i konkretnu strukturu. Dijete će vam na primjer jasno pokazati kako namjerno izaziva svađu s vama. Ono želi da vi prihvatite tu „igru“ kako bi imalo izgovor za sukob. Vi kažete djetetu da učini nešto potrebno, a ono vam ogovori: „Neću, učini to ti sama.“ U toj dobi dijete će vam uvijek prkositi! Svaki njegov odgovor će uvijek biti negativan!
Zato mu nemojte postavljati pitanja na koja će ono moći odgovoriti sa «Ne». Nemojte ga pitati želi li jesti. Pitajte ga želi li jesti jaje ili špagete. Tada nema mogućnosti da odgovori negativno. Od djeteta tražite da se opredijeli za jedno ili drugo jelo, ali ne da odlučuje hoće li uopće jesti.
Kako reagirati – 10 savjeta
1. Kad dijete dobije napad bijesa, dajte mu prostora da se makne od vas.
2. Ako je praktičnije, odmaknite se vi sami od njega
3. Ignorirajte dijete i njegovu predstavu
4. Nemojte ga udarati
5. Nemojte ga polijevati vodom
6. Nemojte mu prijetiti
7. Nemojte s njime pregovarati
8. Nemojte mu obećavati nagradu ako popusti
9. Okrenite mu leđa ili iziđite iz prostorije
10. Ostanite mirni, duboko dišite, osvijestite si da vi kao roditelj niste ništa krivi.
No budite u blizini da ga dočekate u svoj zagrljaj kada ga prođe faza zlovolje.
Zapamtite!
Vi kao roditelj morate prisustvovati napadu bijesa. No iz toga i vi i dijete morate izvući poučke: Svojim ignoriranjem vi dajete djetetu do znanja da je bolje ako vam svoju želju priopći riječima. Ono će tada uvidjeti da je sva njegova ljutnja bila posve nepotrebna.