Dragica Šimić
Voljela sam
Kad si skidao zvijezde
I pogledom ih spuštao na moja gola ramena.
Od sjaja njihova gradio si mostove poput duge
S koje smo,
Držeći se za ruke
Prosipali stihove u rijeku vremena.
Dani nemjerljivi trajanjem
Ipak su prošli.
Mostovi oronuli, neimari izumrli.
Od sve ljepote
Na ramenima nosim
Tek ožiljke užarenih sazviježđa.